|
>>> |
FOTO |
>>> |
2015.
vojni mimohod u čast 20.obljetnice VRO Oluja |
MIMOHOD
U ČAST 20 GODINA OD
VOJNO – REDARSTVENE OPERACIJE „ OLUJA“
>>> 11
fotografija ovdje
VIII.2015.-prvi dojmovi...Domagojevi strijelci prije nekoliko
mjeseci dobili su poziv od Glavnog stožera oružanih snaga za mimohod
u Zagrebu. Sam poziv nas je iznenadio, jer mi još uvijek gradimo ovu
postrojbu i pokušavamo je „staviti na noge“, tako da smo svjesni
kako nismo još uvijek poznati široj javnosti. U svakom slučaju
dobiti poziv za takav jedan događaj za nas je značilo veliku čast i
ponos. I tako je sve krenulo. Danima sam bio u kontaktu s glavnim
koordinatorom za povijesne postrojbe Gospodinom Ninom Stančićem –
Vidračom, kako bi dogovorili naš dolazak i kako bi nas uputio u plan
i program samog mimohoda. Momci su krenuli prema Zagrebu 1.8. 2015
iz Metkovića organiziranim prijevozom, a ja sam im se pridružio u
nedjelju ujutro kako bi bili kompletni za generalnu probu. Ovim
putem se moram zahvalit Mariu Vukušiću i Tomislavovoj
straži iz Splita što nam je posudila mačeve i gospodinu
Damiru Žuri (KLIŠKI USKOCI) koji mi je ustupio jedno
mjesto u kombiju kojim su putovali za Zagreb.
Na sastanku zapovjednika povijesnih
postrojbi iznenadila me odluka da mi kao postrojba predvodimo
pješadijski postroj povijesnih postrojbi. Bio sam svjestan da su
neke druge postrojbe svojom obukom jako dobro ustrojene tako da sam
ponudio naše prvo mjesto u postroju, no zapovijed je ostala ne
promijenjena da se postrojbe slažu abecednim redom. Proba je već
počela na tartan stazi vojnog učilišta gdje se uvježbavao korak,
potom smo konvojem autobusa uz pratnju vojne policije premješteni u
vojarnu „Croatia“ gdje se skupio cijeli pješački dio mimohoda, pa
smo u još većem konvoju od 24 autobusa krenuli dogovorenom rutom
prema trasi mimohoda. Dok smo se vozili sreli smo mehanizirani dio
mimohoda koji se kretao prema trasi. Ostali smo zadivljeni svom
opremom i vojnim vozilima, svom tom silnom mehanizacijom koja je
bila savršeno posložena i dotjerana. Na samoj trasi u civilnoj
odjeći odradili smo probu i posljednje dogovore za postrojavanje.
Tada se dogodila jedna divna scena: sve povijesne postrojbe i vojska
postrojene sa obe strane trase, a kroz sredinu kretala se velika
Hrvatska zastava koju su nosili kadeti Hrvatske vojske. Ta mladost,
ta budućnost Hrvatskih oružanih snaga vojničkim korakom prolazila je
kroz sredinu, a postrojene postrojbe su pozdravljale i njih i
zastavu. Odore smo obukli u koncertnoj dvorani „ Vatrsolav Lisinki“
i vratili se na trasu odraditi generalnu probu. Mimohod onako na
prvi pogled izgleda kao neka lagana stvar gdje samo trebaš hodati
ili voziti. Varaju se svi koji misle da je tako. Kad si dio toga
kada vidiš na koliko se detalja pazi, kolika je samo ta vojska ljudi
koja brižno i odgovorno brine o svemu. Kada vidite koliko se toga
mora uskladiti shvatite koliko je to zapravo događaj.
Iako je ponedjeljak bio rezerviran
kao slobodan dan, mnoge su postrojbe otišle kućama, a strijelci su i
ujutro i navečer na tartan stazi uvježbavali korak pripremajući se
za mimohod. Moram spomenuti Gardu Hrvatskog sokola Osječko –
Baranjske županije iz Osijeka. Te momke smo upoznali još u
Vukovaru kad smo rame uz rame koračali prema memorijalnom groblju. I
tada i sada divimo se njihovoj disciplini, njihovom ustroju. Njihovom
zapovjedniku Goranu Đapiću i predsjedniku Miroslavu Čakaliću i
cijeloj Gardi u ime cijele postrojbe želim iskazati veliku
zahvalnost za svaki dobronamjerni savjet, za svako odgovoreno
pitanje, za svaku pomoć, za svaki pokazani korak. Goran Đapić je
našao vremena i strpljenja sa svojim momcima da nam pokaže kako bi
to trebalo izgledat na mimohodu i da nas nauči i pripremi za
mimohod. Još jednom veliko HVALA.
Došao je dan mimohoda. Momci su već
u 7 i 30 sati bili na tartan stazi, ispratili podizanje zastave i
još jednom odradili probe. Dogovorile su se zadnje sitnice na
sastanku zapovjednika i poslije ručka krenulo se prema trasi već
poznatom rutom. Obukli smo se izašli na trasu i onda postaneš
svjestan da je počelo…. Lagana nervoza grmi negdje u tebi, adrenalin
ti se uvuče u krv koja kao da uzavre u tim trenucima, sunce i asfalt
te prži, znoj ti se cijedi niz lice a mi stojimo u stroju očekujući
početak programa. U tim trenucima si ponosan i ništa ti nije teško.
Koncentriran si na sve ono što si uvježbavao i samo čekaš početak.
Poslije himne i minute šutnje kolona moćne, silne, disciplinirane,
moderne, ponosne vojske dugoj nekoliko kilometara krenula je uz
koračnicu. Tisuće i tisuće ljudi, što od sreće uplakanih odraslih
do malene razdragane, ushićene djece za zastavicama u rukama, mašu
, kliču, plješću, pozdravljaju svakog sudionika mimohoda.
Strijelci su u tim trenucima bili na
razini da izvrše sve ono što im je povjereno. Svaki roditelj tih
momaka, cijelo naše malo mjesto, usudim se reći i cijela Neretva
može se ponositi tim momcima. Bez obzira na njihove mlade godine oni
su bili svjesni da nisu tu kako bi bili viđeni, kako bi ih netko
fotografirao, kako bi bili a tv-u ili po raznim portalima. Oni su
bili dio svega ovoga kako bi probudili sjećanje na te dane ponosa i
slave, kako bi odali počast i izrazili zahvalnost svakom
branitelju, svakom poginulom u ratu bio on civil ili vojnik, oni su
bili tu u čast svih onih koji su stvarali neovisnu Republiku
Hrvatsku. Mi smo svjesni da mi nismo profesionalno uvježbana
postrojba i svjesni smo da je pred nama još mnogo mukotrpnog rada.
Ali kad vidiš da ti mladi momci imaju volje i želje radit na svojoj
disciplini, kada vidiš da se trude biti bolji, da vježbaju satima i
po suncu i po mraku samo da bi izvršili zadaću koja im povjerena,
budeš ponosan što si u tim trenucima sa njima. Ja im ovim putem
čestitam. Ako me pitate kako znam da su bili na razini zadatka? Pa
po završetku mimohoda kada ti prilaze kolege iz ostalih povijesnih
postrojbi pružaju ti ruku, potapšaju te po ramenu i kažu : „
čestitam momci, svaka čast momci“. Kada ti prilaze ljudi u
uniformama raznih činova, ljudi iz organizacije, ljudi iz orkestra,
pjevači, voditelji i čestitaju ti onda znaš da si izvršio svoj
zadaću. Kada je sve završilo zvao me i naš sumještanin Josip Boras –
Jopa koji je sudjelovao u mimohodu, a momci su sreli svog kolegu
Medića iz srednjoškolskih dana iz Metkovića koji je bio dio kadeta u
stroju. Lipo je bilo vidjet da je nekolicina momaka iz našeg
Neretvanskog kraja sudjelovala u mimohodu
Za one koji ne znaju sljedeće
godine u Veljači biti će deset godina da su se strijelci okupili po
prvi puta. Tada mladi srednjoškolci – studenti svaki u svom „ filmu“
i nisu bili svjesni što stvaraju. Neki su nas napustili, neki su nam
se priključili i kroz sve te godine trudimo se odvajajući svoje
slobodno vrijeme kako bi gradili ovu postrojbu. Jedan poziv na tako
veliki događaj dođe ti kao nagrada i onda ne žališ ni sekunde
uloženog truda i vremena, zaboraviš svako prozivanje i ismijavanje i
budeš ponosan što si stvarano i stvaraš jednu takvu postrojbu i što
si bio dio ovog velikog događaja. Svjesni smo da postoje puno veći i
važniji problemi od problema jedne male udruge i svjesni smo da neće
svijet stat niti će mnogi ljudi žalit ako se ova udruga ugasi. Ali
nadam se da će se naći ljudi da nam pomognu da riješimo neke
financijske probleme koje vučemo godinama za sobom, jer nemaš srca
doći i tražiti novac kada znaš da mnogi ljudi ostaju bez posla, da
mnogi završe na ulici kopajući po smeću.
I zadnje retke ovog teksta želim
posvetit jednom čovjeku koji je bio zadužen za koordinaciju svih
povijesnih postrojbi za mimohod. To je Nino Stančić – Vidrač.
Čovjek je doslovno nekoliko mjeseci posvetio sebe cijeloga samo na
mimohod. Mogli ste ga vidjeti samo kako trče od obveze do obveze,
kako se na trasi trudi da sve bude u savršenom redu. Za svakog je
imao vremena da ga sasluša, mobiteli su mi danima zvonili, svaki
problem svaku obavezu je izvršavao sam i satima, danima je slušao
probleme i rješavao ih bez ikakvog prigovaranja sa ogromnom dozom
strpljenja. Kada vidiš da netko bez namjere da se eksponira, onako u
sjeni sa velikom voljom, željom i trudom dade cijelog sebe u
organizaciju jednog takvog velikog i značajnog događaja, ta osoba
zaslužuje poštovanje. Pa Nino strijelcima je čast što su surađivali
s tobom, imaš naš naklon, imaš naše poštovanje, imaš našu
zahvalnost. Svaka čast i u ime postrojbe ja ti čestitam na odrađenom
poslu.
Ivan Marušić
|